Почетна ПРОЈЕКТИ SJEĆAŠ LI SE KAD SI LANI SJEĆAŠ LI SE KAD SI LANI:“TREPETLJIKA TREPETALA…“

SJEĆAŠ LI SE KAD SI LANI:“TREPETLJIKA TREPETALA…“

57
0

Svadbe su uvjek bile čuvari identiteta ili niti koje su spajale generacije kroz običaje i rituale. Čini se da ništa nije izgubilo odlike te posebnosti kao svadbe koje su pretvorene u imitacije jednoobraznog kiča koji promovišu uvezene serije i društvene mreže. A nije se tek onako pjevalo „Trepetljika trepetala“… 

Mnogo je običaja koji su odavno dio tradicije i kulturnog nasljeđa naroda koji žive na ovim prostorima. Neki su se zadržali, uprkos vremenu koje “nema vremena” za njegovanje takvog načina društvenih interakcija. Većina je modifikovana pod raznim sociološkim uticajima, a najpresudniju ulogu odigrala je, najprije televizija, a sada to čine nevjerovatnom brzinom društvene mreže.  Svadbe su upravo jedan od možda i najočitijih primjera. U malim sredinama one su dosta dugo odoljevale, a onda se sve promijenilo, pa se danas jedva da može i govoriti o nekim posebnostima ili tradiciji.

20231124 105214

 I Srbi i Bošnjaci imali su  neke svoje  karakteristične rituale koji su bili nezaobilazni, a nije rijetkost da su se mnogi i preplitali, pa postajali zajednička odlika. Možda to sada već djeluje i arhaično, izaziva i podsmijeh mladih koji su stare običaje i rituale koji su dio njihovog nasljeđa i kulturološkog okvira,  zamijenili drugim, viđenim u sapunskim serijama koje su i te kako uticale na prosječne građane počev od sredine devedesetih godina prošlog vijeka, tako da su neki “običaji” prepisani iz njih i primjenjuju se čak i kada se mladenci odlučuju i  na crkvena i šerijatska vjenčanja. Ipak, ma koliko arhaični bili, svadbeni običaji su upućivali na porodicu, komšije,  kontekst zajednice i društva, utemeljeni na vjerovanjima sa jasnom porukom i podlogom. Manje sredine čuvale su veoma dugo i prenosile običaje, prilagođavajući ih uslovima. No, čini se da se do danas, ma koliko se govori o modernosti, zadržalo uvriježeno pravilo da u izboru bračnog druga roditelji imaju značajnu ulogu.

20231124 105225

Kod Bošnjaka se kaže:” Žena se uzima zbog četiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote ili vjere”. Ipak, i nekada kao i danas mnogi brakovi sklapani su zbog interesa, mada se svagda hvalio”soj”, ali je pragmatičnost bila ne manje važna (to je kao danas svadbe zbog “papira” odnosno obezbeđivanja državljanstva). Provodadžije nisu nestale s “modernim” vremenima, iako nisu tako “slikoviti” kao u tradicionalnim predanjima. Nekada u kuće Bošnjaka kad dođu prosci znalo se šta je epilog ako ih domaćini pozovu na ručak, a ako ne, ništa od “provodadžisanja”. A onda je sve išlo svojim ustaljenim redom. “Mahrama” je običaj koji znači da prijatelji razmjenjuju darove i on je veoma karakterističan za muslimanske svadbene običaje. Mladoženja je kupovao poklone za djevojku(prsten, minđuše, belenzuke, zlatne lire, dukate, dobre haljine, dimije, svilenice, srmali jelek ,papuče…), a mahramu čine djevojački darovi, boščaluk mladoženji i njegovoj porodici. Tada se mogla i svadba ugovarati, određivalo se ko će biti jenđe (osobe od povjerenja koje su se brinule oko mlade na taj veliki dan). Stari svat je imao svoje mjesto u svadbenim običajima, baš kao i djever.

Ih 3 SVADBE Sjećaš li se kad si lani

 Svadba u ovom kraju se nekada organizirala u srijedu, četvrtak i petak, a potom isključivo vikendom, dok se danas  datum i dan svadbe odredi prema slobodnom terminu nekoga hotela ili restorana gdje se planira “veselje”. Nekada su svatovi kretali iz mladoženjine kuće, pa kad bi stigli blizu mladine, “muštulukdžije” bi išle da obavjeste buduće prijatelje da stižu svatovi. A onda ko pješke glavanim sokakom od mahale do mahale , ko na konju kićenom, ko fijakerom, a ko automobilima, sve sa svatovima. Svadbe su bile uvjek događaj, okupljao bi se cio komšiluk, a u malim gradovima kao Prijepolje, i pola grade bi se okupilo da vidi mladu ili da od djevera i starog svata pokupi bombone i sitan novac. Naravno, to je bilo namjenjeno djeci ali bi se rado “saginjali” i odrasli jer  sve što je bilo “od svatova” bilo je “nafakali” i “za sreću”. Ono što na kraju slijedi je đerdek (soba namještena za mladence u kojoj provode prvu bračnu noć).

Ih 4 SVADBE Sjećaš li se kad si lani

Mnogi svadbeni običaji koji su se praktikovali  kako bi se očuvala tradicija,  danas  se ne primjenjuju ili se mogu vrlo rijetko vidjeti. Jedan od najpoznatijih svadbenih običaja koji se primjenjivao u cijeloj Srbiji i simbolizuje zrelost i spremnost muškarca da se stara o porodici je obaranje jabuke, odnosno pucanje u jabuku. Mladina porodica nije dozvoljavala da se uđe u dvorište dok jabuka ne bude oborena, jer bi to bila loša sreća.

Ih 5 SVADBE Sjećaš li se kad si lani

Danas umjesto u jabuku puca se mahom iz najrazličitijih naoružanja u vis, ispred restorana i hotela, ali i spred bogomolja. Tako je značenje jabuke potpuno zanemareno, a istaknuta je “pucnjava”. Ne treba zanemariti ni vatromete.  Niko ne baca ni sito preko krova jer teško bi koja mlada danas dokučila krov višespratnica ali to je simbolizovalo sreću mladih. Drevno pagansko vjerovanje nalaže da se kućnim duhovima treba dodvoriti pri ulasku u dom mladenaca. Zato mladoženja treba da prenese mladu preko praga, da ih ona ne gazi, a mlada treba da udari u štok od vrata, da bi je duhovi prihvatili i odobrovoljili seInteresantno ali ovaj običaj je još popularan, mada se gotovo niko od mladenaca ne pita zašto se to čini. Kad smo kod paganskih vjerovanja, mlada  od vjeridbe do vjenčanja ne smije da nosi crnu odjeću, jer ona simbolizuje nesreću i žalost i brak će biti tužan. Slično tome, mlada na dan vjenčanja ne smije da nosi bisere jer simbolizuju suze, pa će tokom braka često plakati. Ono što je “novotorija” o kojoj se ne raspravlja jer je prisutno već dugo i na ovim prostorima  je bacanje bidermajera. No, čini se da sve ono što je bilo dio tradicije potpuno nestaje.

Ih 6 SVADBE Sjećaš li se kad si lani

Danas je sve “šablonizirano” i sva svadbena veselja liče jedna na druge. Dok se nekada vjenčanica pažljivo šila i čuvala jer se prenosila ne rijetko na generacije udavača u porodici, što se smatralo”srećom” pa su vjenčanice, poneke veoma skupocene, čuvane u ormarima i seharama, danas se uglavnom iznajmljuju, što upućuje na odsustvo sentimentalnosti. Naime, svadbama se ne pridaje takav značaj. One su “važne” samo mladencima, njihovim prijateljima, porodici i broju zvanica. Ono što se najviše promjenilo su pjesme, odnosno muzika koja je pratila takve svečanosti. Nezaobilazna pjesma nekada u Prijepolju na svim svadbama bila je “Trepetljika trepetala”. Najčešće su je pjevali svatovi samo uz harmoniku. Trepetljika je imala i značenja(jasika), đul-nevjesta je “đulom mirisala” ili “Šta se čuje iza grada đido-jado”. To su bile pjesme svadbarske bez obzira na etničku, nacionalnu ili vjersku pripadnost mladenaca i svadbara. Danas, muzički fon je nešto sasvim drugo, a svadbarski orkestri su posebna priča. O tome je već pjesnik i muzičar Đorđe Balašević sve rekao:”Svadba beše ko svadba i šta da se priča, parade pijanstva i kiča”. Ono što odlikuje današnje svadbe je “imitacija” i “sve redno”. A to ima svoju cijenu koja doseže do dizanja kredita da bi se “odradila” svadba ili kumstvo. Lijepi običaji darivanja i poklona mladencima, koji su se nekada čuvali, prenosili s koljena na koljeno, podsjećali na ljude i trenutke radosti, danas su nestali. Zamjenile su ih bezlične ali jedino poželjne “koverte”, a u njima “poruka sreće” najbolje pretočene u “eure”. Tako  spremanje svadbe nema više nikakav običajni ili ritualni karakter već se pretvara u pragmatičnu obrednu kalkulaciju.

IH 7 SVADBE Sjećaš li se kad si lani

Svadbe “koštaju”, a  o “koštanju”se priča i prepričava jer se tačno zna cijena zakupa restorana, ukrašavnje i oblačenje stolica, cvjetni “lukovi”, ukrašavanje automobila, cijena torti u parče, cijena jela i predjela, ona redna…Onda se pritisne “saldo” i vidi se koliklo se ostaje “dobar” poslije svadbe. U malim mjestima, šatore koji su bili dugo u modi zamijenili su restorani, a kako im je broj uglavnom ograničen, valja “rezervisati” mjesecima ranije, kao i muzikante, frizere…I, onda, slijedi parada haljina, uglavnom onih koje “liče” na spomenute serije i fotografisanje, a to znači i eksterijersko “hokanje” kako predlaže “nadahnuti” fotograf koji se odmah umetnuo u skupog umjetnika ili po želji mladenaca koji su baš nešto slično vidjeli na “instagramu”.  A to “košta”. Nekada, na zidovima skromnih kuća  jedino je na bijelom zidu  trajna bila uramljena slika  sa vjenčanja. Neprocjenjiva vrijednost. Sada umjesto običaja i svadbarskih rituala kao sastavnog dijela očuvanja tradicije imamo obrede serijske proizvodnje, bez ikakvog značenja. I što su svadbe sve skuplje i sve bezličnije, razvodi su sve brojniji, što je takođe dio novog “modernog folklora”.

projekat

Bješe pjesma”Dobro došli kićeni svatovi”.  Svako vrijeme donosi svoj ukus, svoju modu, svoj kulturološki fon koje ga trajno obilježi. Ali ono što se nikada u kulturi jednog naroda i društva ne smije dogoditi je prekidanje niti, tananih veza sa onim po čemu se prepoznaje. Čini se da o tome više teško može da se govori, posebno kada su u pitanju  neki segmenti te kulturološke potke.

Indira Hadžagić

Podelite tekst:

ОСТАВИ ОДГОВОР

Молимо унесите Ваш коментар
Молимо унесите Ваше име