Čitalac-esteta, čitalac-lizač, čitalac-reklakazala, posesivni čitalac…A vi?

Ima i ona Džonijeva:“A i to što čitaju, krive stvari čitaju“, ali Džoni je to! Poznanstvo s knjigom ovde je uvek trajalo kratko. Nešto malo lektira. Nešto malo kad se ono intelektuališe. Nešto malo kad se nauči pesma za udvaranje. Posle, uglavnom, „ženska“ i „đetinja“ rabota. Kad citiraš, kad spomeneš autora, kad pitaš:“da nisi čitao(la)“ dobiješ „onaj“ pogled. Posle malo i pozeri dođu na red. Oni što nauče koje su knjige „pametne“, koji su pisci“teški“, koji su „u modi“, kao što uče koje su „grupe“ u modi, koji filmovi, reditelji, koji „kompozitori“…Te posebno volim. Te „na pamet“. Bitange. FB je otvorio neslućene mogućnosti za „pozajmljivanje“ ideja, krađu „muzike“, krađu „naslova“, te se lažni identiteti umnožavaju. Dajdžest likovi. Malko mi gadni ali i tako se uči.

Sad, kažu, više se piše nego što se čita. Neko zgodno dobaci onomad- nije normalno da pišu oni što nisu ništa pročitali. Ali neka. Ako ima ko da ih čita.

I, tako, listajući uvek brdo raznoraznih tekstova, naiđem na belešku napisanu pre 60 godina.

Kaže, da je „naš čovek toliko voleo knjigu da ako je ne pročita on je iseče makazama na sitne komade i u nju zavija duhan“. Tolika to zavisnost o knjizi bila. A tek zadovoljstvo pušenja. Ima čitalaca, kaže beleška, raznih.

Čitalac-novinar. On voli ilustracije, pažljivo iseca ili manje pažljivo istrgne ih i čuva.

Čitalac-esteta. On čak i ne otvara knjigu sve da bi je sačuvao lepu i čistu u vitrini.

Posesivni čitalac. On je toliko ljubomoran, toliko voli knjigu da neće da je vrati u biblioteku ni pod pretnjom suda.

Čitalac-udarnik. On preskače svaki duži opis da bi što pre stigao do dijaloga.

Temperamentni čitalac. Ako se ne slaže s piscem započne s njim vatreni spor hemijskom olovkom po marginama.

Ushićeni čitalac. On je toliko srećan dok čita, toliko ga reči pronalaze da odmah podvlači i piše-bravo! Ili češće-ovo!!!

Čitalac-mudrac. On iz biblioteke uzima po nekoliko knjiga važnih naslova i nosa ih po gradu, po kafanama, pa kad ga sretnu da pomisle-načitan, intelektualac.

Čitalac- slikar. On crta, crta, crta. Cvetiće, kuće, likove, šare.

Čitalac –savijač. On savija stranice da zna dokle je stigao. Po broju savijenih vidiš koliko ga dugo pažnja drži.

Čitalac-lizač. On „opljunči“ prst pa lista li lista.

Čitalac-reklakazala. On čita samo preporučene knjige. Ili knjige u modi.

Čitalac-posuđivač. On traži uvek da pročita baš vašu knjigu.

Alberto Mangel je napisao Beleške o definiciji idealnog čitaoca:“Postoje tri vrste čitalaca: prvi, koji uživaju bez prosuđivanja, treći koji prosuđuju bez uživanja i oni u sredini koji prosuđuju uživajući i uživaju prosuđujući. Potonja grupa zaista iznova oživljava umetničko delo.Idealni čitalac svaku knjigu koju čita u izvesnoj meri čita kao vlastitu autobiografiju…“.

Indira Hadžagić

Podelite tekst: