Ovoga puta imamo priliku da razgovaramo sa Dinom Ćatićem. Dino je neko ko je na mnoge načine vezan za rodno Prijepolje i ko iz Prijepolja izgleda nikad neće ni otići bez obzira što trenutno sa porodicom živi u Podgorici.
Otišao si iz Prijepolja na školovanje u Beograd posle mature. Je li obrazovanje bio jedini razlog što si krenuo baš ka Beogradu, a ne prema Podgorici, Sarajevu ili negde dalje?
„Obrazovanje je svakako bilo primarni razlog mog odlaska u Beograd, ali nije jedini. Beograd je za mene tada predstavljao grad mogućnosti, mjesto gdje sam mogao dobiti kvalitetno obrazovanje, steći nova iskustva i proširiti vidike. Mnogo prijatelja i poznanika iz Prijepolja već je bilo tamo, što je olakšalo tranziciju i prilagođavanje novoj sredini. U Beogradu je studirala i Sabina, što je bio još jedan od razloga mog odlaska, a vrlo brzo sam počeo i da širim posao tamo. Istovremeno, stekao sam veliki broj prijatelja koji su to ostali i danas. Ipak, bez obzira na to gdje me život odveo, Prijepolje je uvijek ostalo moj dom, za koji me vežu porodične, poslovne i prijateljske veze“.
Tvoj otac je u to vreme već gradio ozbiljnu firmu i znam da je želeo da budeš tu iz njega i brata. Kako si se ti osećao u to vreme i da li si mogao da ispratiš vizije oca svoga?
„U to vrijeme jasno sam prepoznao viziju koju je moj otac imao i s velikim interesovanjem pratio razvoj porodičnog posla. Već tada je izgradio ozbiljnu firmu koja je nadilazila lokalne okvire, a njegov cilj bio je jasan – učvrstiti prisustvo na domaćem tržištu i proširiti poslovanje na prostor Balkana. Paralelno sa studijama, aktivno sam bio uključen u porodični biznis jer mi je bilo važno da na pravi način uskladim obrazovanje i praktično iskustvo. Znao sam koliko je otac uložio truda u sve što je gradio i želio sam da budem dio te priče, ali i da steknem znanja koja će mi omogućiti da, zajedno sa starijim bratom, posao podignemo na još viši nivo. Očeva želja se i ostvarila – uspjeli smo da održimo porodičnu firmu i danas. Već decenijama otac, brat i ja radimo kao jedan, šireći poslovanje ne samo na Balkanu, već i na evropsko tržište, kao i na tržišta Bliskog istoka, Amerike i Kanade“.
Ti i tvoja supruga Sabina ste iz veoma uticajnih, uglednih i poznatih porodica. Sabina je naša Prijepoljka i ako je rođena u Bjelom Polju, ceo svoj život je bila tu. Naizgled, sva vrata su vam ovde bila otvorena, a vi ste ipak rešili da krenete u nepoznato, neizvesno i da na nekom drugom mestu pišete nove priče. Zašto baš Podgorica?
„Naša firma u Prijepolju tada se bavila trgovinom, a većinom smo bili naslonjeni na tržište sjevera Crne Gore. To su bile teške godine, kada je došlo do prestanka robnog prometa između Srbije i Crne Gore. U tom periodu smo dobili dva zastupništva za Crnu Goru i odlučili otvoriti firmu tamo. Kao najmlađi član porodice, provodio sam najviše vremena u Podgorici razvijajući posao. U međuvremenu, Sabina je završila medicinski fakultet i dogovorili smo se da i ona počne raditi u Podgorici. Posao je brzo napredovao, kako kod mene, tako i kod Sabine, koja je postizala odlične rezultate u svojoj karijeri. Stekli smo veliki broj prijatelja s kojima se i poslovno i privatno družimo, a Podgorica je postala drugi dom za nas. Zadržala je snažne porodične vrijednosti koje su i nama bile važne, a uz to ima odličnu klimu i perspektivu, kako za život, tako i za biznis i veoma tople i dobronamjerne ljude“.
Da li si u početku znao da možeš postići toliko veliki uspeh i približiti se velikim privrednicima u Crnog Gori? Ko ti je pomagao u početku, da li je podrška iz zavičaja ipak bila presudna?
„Iskreno, na početku nisam razmišljao o tome koliko daleko mogu stići, već sam bio fokusiran na rad, učenje i postavljanje čvrstih temelja za budućnost. Uvijek sam vjerovao u trud, posvećenost i jasnu viziju, a rezultati su dolazili postepeno. Naravno, podrška iz zavičaja mi je mnogo značila – porodica, prijatelji i ljudi koji su vjerovali u mene uvijek su bili tu, a to daje dodatnu snagu i motivaciju. Sve teške poslovne poduhvate razrađivao sam zajedno s ocem, bratom i velikim brojem saradnika koji su iz Prijepolja došli da rade u našoj kompaniji u Crnoj Gori. Od samog početka, kolege privrednici u Crnoj Gori su me izuzetno dobro prihvatili i pružili mi ogromnu podršku“.
Kakvi su planovi za budućnost?
„Što se tiče planova za budućnost, moj cilj je nastaviti s razvojem i unapređenjem onoga što smo do sada izgradili, ali i otvoriti nova poglavlja – bilo kroz širenje poslovanja, nove projekte ili podršku mladima koji tek ulaze u svijet biznisa. Smatram da je pravi uspjeh u tome da se doprinese zajednici i pomogne drugima da ostvare potencijale,jer samo zajedničkim naporima možemo graditi dugoročno stabilnu i uspješnu budućnost“.
Naravno, i Sabina je napravila sjajnu karijeru i zajedno se dopunjujete i nižete nove pobede. Kako uspevate da pomažete roditeljima u njihovim firmama? Da li je tako često prisustvo ovde zahvaljujući Sabini ili tebi? Ko više voli da bude u Prijepolju i kod koga prvo odete kad dođete „kući“?
„Sabina i ja smo oduvijek bili tim, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu. Njena karijera je impresivna i oboje smo ponosni na ono što smo zajedno postigli. Ipak, bez obzira na sve poslovne i životne puteve, Prijepolje je uvijek ostalo važan dio našeg života“. Oboje Prijepolje nosimo u srcu, ali sam ja češće ovdje, jer sam u Prijepolju najviše prisutan zbog obaveza u matičnoj firmi. Kada dođemo, prvo idemo kod roditelja – to je naše nepisano pravilo. Porodica nam je uvijek na prvom mjestu. Iako sada imam više firmi, njihovo vođenje smo povjerili menadžmentu koji smo pažljivo izgradili, uz naš stalni nadzor. Ipak, svaki dolazak u Prijepolje za nas je više od poslovnih obaveza – to je prilika da provedemo dragocjene trenutke s najbližima“.
Znam da i svoje prijatelje volite da dovodite kod nas i da najlepše promovišete naš gradi, ali šta je to što bi voleli da je drugačije u našem gradu? Možda vidite nešto na šta smo mi „oguglali“ što bi nam olakšalo da se brže i bolje razvijamo?
„Istina je da volimo dovesti prijatelje u Prijepolje. Svaki dolazak je prilika da im pokažemo prirodne ljepote, kulturnu baštinu i toplinu ljudi koji ovdje žive. Uvijek ističemo da je Prijepolje rasadnik dobrih, vrijednih i gostoprimljivih ljudi. Ipak, Prijepolje ima i neiskorišćene potencijale. Oduvijek vjerujem da bi unapređenje infrastrukture, otvaranje novih prilika za mlade i jača podrška lokalnim preduzetnicima mogli značajno doprinijeti razvoju grada. Nedostatak gasne mreže, ograničena električna energija za poslovne subjekte, kao i nepostojanje kanalizacije u prigradskim naseljima samo su neki od izazova s kojima se suočavamo. Osim toga, smatram da Prijepolje ima ogroman turistički potencijal koji još uvijek nije dovoljno iskorišćen – od prirodnih ljepota do kulturno-istorijskih znamenitosti koje bi mogle privući posjetioce iz cijelog regiona. Ipak, grad se suočava s izazovima poput nedostatka adekvatnih turističkih sadržaja, kao što su hoteli, bioskopi i bazeni. Takođe, njihov razvoj ne bi samo poboljšao kvalitet života u našem gradu, već bi doprinio razvoju lokalne privrede i pomogao da mladi ljudi odluče ostati ovdje. Za ostanak mladih, važno je da grad ponudi i više obrazovnih i kulturnih sadržaja. Osnivanje fakulteta bi omogućilo mladima da steknu visoko obrazovanje u svom rodnom gradu, čime bi se smanjio trend migracije. Vjerujem da bi Prijepolje moglo mnogo brže napredovati uz malo više inicijative, saradnje i ulaganja u prave stvari. Naša opština ima sve predispozicije da bude mjesto prosperiteta i razvoja, ali je važno da zajedničkim snagama radimo na tome da iskoristimo ono što nam je već dato i da grad učinimo još boljim i ljepšim za život“.
Koja je tvoja poruka za Prijepoljce i Prijepoljke?
„Uvijek budimo ponosni na svoje korijene i na sve što smo postigli kao zajednica. Naš grad ima ogroman potencijal, a snaga koju nosimo u sebi ključ je njegove budućnosti. Svaki korak naprijed počinje od nas samih – podržavajmo jedni druge, ulažimo u mlade i ne plašimo se promjena. Uz zajednički trud i jasnu viziju, Prijepolje treba i može postati još ljepše mjesto za život“.
Priredio: glavni i odgovorni urednik Vladimir Babić
