Nova zbirka pesama Dragoslava Bata Babića, objavljena prošlog meseca u izdanju Biblioteke „Vuk Karadžić“, predstavljena je u utorak, 10. novembra, pred publikom koja je kroz stihove, razgovor i muziku imala priliku da upozna svet ovog prijepoljskog pesnika.

Promocija zbirke „Male srne“ bila je prilika da se predstave književni put i stvaralaštvo Dragoslava Bata Babića, ali i da se kroz njegove stihove otvore teme ljubavi, prirode, čovekovog odnosa prema svetu koji ga okružuje i vrednosti koje često zaboravljamo. Stihove su govorile Emilija Potežica, Dunja Minić i Ema Rovčanin, učenice Gimnazije i studentkinja, dok je za muzički deo programa bio zadužen Srđan Kuveljić.

Emilija Potežica, Dunja Minić i Ema Rovčanin

Govoreći o naslovu i ideji nove zbirke, Babić je istakao da su „Male srne“ posvećene svim onim malim, nežnim i često zaboravljenim živim bićima kojima je potrebna čovekova pažnja i briga.

„Sve te male, lepe, slatke, gladne životinje zaboravljamo, ne pružamo im ruku da ih nahranimo. Kroz srne sam pokušao da spasem i mnoge druge životinje i njihove mladunce. Koliko sam uspeo, ne znam, ali sam bar malo pokrenuo neke ljude da razmišljaju drugačije. Prva i druga zbirka, „Ručak na oblacima“ i „Male srne“, vezane su jedna za drugu. Verujem da me moja publika i moj narod razumeju, samo je pitanje trenutka kada će to doći do izražaja. Čovek treba da bude vezan za prirodu, ne samo ekološki nego i životno, i da uvek pamtimo i činimo lepe stvari“, rekao je Babić.

Dragoslav Bato Babić

Priroda je, međutim, samo jedan od motiva njegovog stvaralaštva. Pesnik kaže da u stihove nastoji da prenese sve ono što ga svakodnevno dotiče, jer veruje da lični doživljaj može da pronađe put do drugih ljudi.

„Pišem o svemu što me dotiče, a ako mene dotiče, dotiče i druge ljude. Sva ta poezija trebalo bi da kaže kako da se ponašamo. Motivi su različiti, od ljubavi do odnosa u društvu. Igram se malo sa geometrijom, sa krugovima. Sve što je oko mene pokušavam da upotrebim u poeziji“, objasnio je Babić.

Njegov književni put počeo je još osamdesetih godina, kada je, kako kaže, zajedno sa drugima pisao mladalačku, gimnazijalsku poeziju. U tom periodu objavio je tri zbirke koje su bile zapažene i nagrađivane. Ipak, usledila je duža pauza, tokom koje se udaljio od pisanja, da bi se nakon petnaestak godina ponovo vratio svojoj najvećoj ljubavi.

„Prekinuo sam jedno vreme sa pisanjem. Dug je to period da nešto što voliš ne radiš. Ne znam šta bih radio kada ne bih voleo sve što je oko mene. Tih osamdesetih godina počeli smo da pišemo mladalački, gimnazijalski i tu se izrodio taj lep stil i način pisanja. Bio sam zadovoljan, izdao sam tri zbirke koje su dobile dosta nagrada. Onda sam devedesetih godina prekinuo sa radom. Ne znam zbog čega, ali tako je verovatno trebalo, da se nakupi inspiracije i da me nešto zagolica na dnu duše, da mi nešto kaže: uzmi tu olovku i piši. Tako sam poslušao ljude oko sebe i počeo ponovo da pišem. Verujem da svi koji pišu, pišu iskreno“, prisetio se Babić.

Da njegova poezija pronalazi put do čitalaca i da u njoj prepoznaju univerzalne vrednosti, potvrdila je i Emilija Potežica, koja je na promociji govorila njegove stihove. Ona je istakla da je i ranije učestvovala u predstavljanju Babićevog stvaralaštva, na promociji prethodne zbirke „Ručak u oblacima“, te da je njegovo pisanje doživljava kao spoj ljubavi i vrednosti koje čoveku daju smisao.

Emilija Potežica

„Batova poezija u suštini predstavlja simbiozu ljubavi i svih onih svevremenih vrednosti koje čoveku iz dana u dan daju smisao življenja. Stoga se itekako pronalazim u njegovoj poeziji i kroz njeno čitanje mogu da doživim momenat katarze i sagledavanja života na jedan drugačiji, emotivniji način, protkan unutrašnjim vrednosnim sistemima. Velika je čast učestvovati na književnoj večeri jednog ovako, mogu slobodno da kažem, velikog čoveka, za koga se nadam da će se tek čuti i čija će se poezija još dugo čitati“, rekla je Potežica.

Zadovoljstvo zbog povratka pisanju, ali i zbog susreta sa publikom i mladim ljudima koji su govorili njegove stihove, nije krio ni sam autor. Babić je otkrio da je zbirku „Male srne“ pisao tokom poslednjih šest meseci, da već ima pripremljene nove rukopise i da njegovo stvaralaštvo ne staje na dosadašnjih šest objavljenih zbirki.

„Pišem od osamdesetih godina, imao sam pauzu od petnaestak godina, a sada to ide svojim tokom. Može ko god da me odvraća od pisanja, ali ja volim poeziju. Ona je deo mene, ja sam deo nje. Devojke koje su večeras govorile moje stihove bile su fantastične i hvala im na tome. Zbirku „Male srne“ pisao sam u poslednjih pola godine. Imam spremljene još dve-tri zbirke i njih ću objaviti u nekom narednom periodu. Do sada imam šest zbirki“, rekao je Babić, ne krijući emocije zbog odziva publike.

„Drago mi je što je ovako večeras bilo, puno mi je srce, stvarno sam presrećan. Voleo bih da što više ljudi piše i čita poeziju“, dodao je.

O Babićevom stvaralaštvu i njegovom mestu u književnosti govorili su i gosti promocije. Mijo Stojkanović iz Bajine Bašte, koji se do tada nije susretao sa njegovom poezijom, istakao je da ga je zbirka prijatno iznenadila, posebno načinom na koji pesnik bira i koristi reči.

Mijo Stojkanović

„Nisam se do sada sretao sa Batovom poezijom, ali sam oduševljen. On se ne razbacuje rečima, tako i govori – vrlo koncizno, vrlo jezgrovito, nema nijedne suvišne reči. Govori skromno, a ne nadobudno, kao što većina nas govori. Zbirka „Male srne“ mene podseća na filozofski esej oca Justina Popovića „Srna u izgubljenom raju“, gde otac Justin piše o tome kakav je svet u očima nevine srne. Nešto slično Bato piše, pominje srne i pse, što se može shvatiti i metaforički“, rekao je Stojkanović.

Osvrt na Babićev dugogodišnji književni rad dao je i Vlastimir Bezarević, koji je istakao da se u njegovom stvaralaštvu oduvek prepoznavala posebna povezanost sa poezijom i načinom na koji pesnik posmatra život. Govoreći o granicama koje umetnici nastoje da dosegnu, Bezarević je kroz slikovito poređenje naglasio koliko je važno ostati skroman i kritičan prema sopstvenom radu.

Vlastimir Bezarević

„Kod Bata se uvek osećalo da pripada tom soju ljudi koji život gledaju kroz pesme. Svi mi koji smo umetnici pokušavamo da dosegnemo donekle. Najčešće mislimo da nam je mesto na vrhu, ali najbolje je da se za ono što mislimo da smo dosegli vratimo dva mesta nazad. Tu je najsigurnije. Batovu poeziju pratim godinama i zaista je dosegao ozbiljne granice jednog pesnika. Blago mom gradu kad ima mog Bata sa ovakvom poezijom kakvu stvara. Sjajne su granice do kojih je stigao, a ja sam već za dva skinuo, pa vi procenite gde je Bato u poeziji“, rekao je Bezarević.

Dragoslav Babić je član Udruženja književnika Srbije, a tokom dosadašnjeg rada dobio je i više književnih priznanja. Govoreći o nagradama i članstvu u ovom udruženju, istakao je da su priznanja značajna, ali da je od njih važnije ono što njegova poezija znači običnom čitaocu.

„U suštini, svaka nagrada je lepa pohvala. Članstvo je jedna od najlepših stvari koja mi se desila u poslednje vreme, jer su to fantastični ljudi. Nagrade su velika stvar, ali ne treba težiti tome. Bitno je da običan čovek zna da ceni ono što si pisao. To je najbitnije“, zaključio je Babić.

Na kraju promocije, direktorka Biblioteke „Vuk Karadžić“ u Prijepolju Kamala Kašić zahvalila je autoru na stihovima i učesnicama programa na njihovom doprinosu književnoj večeri.

„Želim da se zahvalim u ime biblioteke Batu Babiću na predivnim stihovima. Devojke su, kao i uvek, bile jedinstvene. Bato je u ovim vremenima ostao skroman, autentičan i neko ko je tu da pruži samo lepu reč“, rekla je Kašić.

Promocija zbirke „Male srne“ tako je prevazišla predstavljanje nove knjige i postala susret sa poezijom koja poziva na pažljivije posmatranje sveta, na empatiju prema živim bićima i ljudima, ali i na čuvanje malih, svakodnevnih vrednosti.

Kroz stihove, razgovore i muziku, Bato Babić još jednom je podsetio da poezija nije samo zapis onoga što osećamo, već i način da svet oko sebe bolje razumemo i učinimo ga makar malo lepšim.

Anja Puzović

Podelite tekst: