MOSTOVI I ĆUPRIJE (10):ISTRAŽITI I UDAHNUTI NOVI ŽIVOT BAŠTINI

Od presudnog značaja uključivanje samih nosilaca i zajednice u proces očuvanja sopstvenog naslijeđa. U toku nekoliko projekata kojima se žele preporučiti elementi bošnjačke nematerijalne kulturne baštine za nacionalnu listu

Nematerijalno kulturno naslijeđe, iako se nije dovoljno prepoznavalo, neraskidivo je vezano za zaštitu ljudskih i manjinskih prava i čine suštinu uživanja prava na kulturnu posebnost manjina. Otuda je i jasno i važno interesovanje da se pronađe, zaštiti i podstakne na dalje egzistiranje nematerijalno naslijeđe Bošnjaka u Srbiji. Otuda i inicijativa da se predlože neki običaji, rituali, zanati, jela, jezičke specifičnosti, može poteći i od pojedinca kao i od grupe građana, a stručna obrada prepušta se za to određenim koordinatorima koji pokrivaju sve dijelove Srbije. Ali najbitnije je znati da je od presudnog značaja uključivanje samih nosilaca i zajednica u proces očuvanja sopstvenog naslijeđa. Inicijative iz Novog Pazara ukazuju i ostalim sredinama da se može pokrenuti istraživanje kako bi se neki od elemenata ovog, nesumnjivo velikog i bogatog naslijeđa, predložili Nacionalnoj komisiji za upis na Nacionalnu listu.

„IGRA OJICA NA BOŠNJAČKOJ NOŠNJI“

Jedini element koji za prethodnih osam godina predstavlja nematerijalnu kulturu Bošnjaka na Nacionalnoj listi među 36 su pazarske mantije. One su uvrštene zahvaljujući angažmanu Muradije Kahrović Jerebičanin, etnologa Muzeja Ras Novi Pazar.

Koliko je komplikovano ili nije da se neki element nematerijalnog kulturnog naslijeđa predloži Komisiji?

-Tradicionalna kultura je veoma bitna, trebamo je proučiti kako bi uočili njenu vrijednost jer dinamika savremene kulture sve više gazi onu tradicionalnu potiskujući je, a mi, koji se bavimo proučavanjem naše tradicije, dužni smo da se potrudimo da spasimo što više tih elemenata od propadanja, da ih prezentujemo široj publici. Kad je riječ konkretno o elementu koji smo već zaštitili, nastojali smo da sačuvamo ovo veoma cijenjeno tradicionalno jelo koga sve više potiskuju “nove” mantije koje se mijese jednostavno kao pita. Za tradicionalne mantije treba više vremena, više truda, potrebno je da se umijesi petnaestak kolačića, koji se slažu da se dobije pravo lisnato tijesto, to je stari recept i veoma je važno da bude sačuvan kao nematerijalna kulturna baština. Danas ima malo vremena da se spremaju ta stara jela i ona nestaju. A nekada se za jedan ručak na bošnjačkoj trpezi pripremalo i po jedanaest jela.

projekat mostovi

Za zajednicu Bošnjaka je nedovoljno da se samo jedan element iz nematerijalne kulture koju baštini kao svoju nađe na Nacionalnoj listi kao zaštićen. S obzirom na ustanovu u kojoj radite za očekivati je da postoji inicijativa da se istraži još neki element kako bi bio predložen u registar Srbije.

Upravo je nematerijalna kultura ta živa kultura koja polako nestaje. Mi nastojimo da obogatimo taj spisak elemenata. Naconalni komitet je važno tijelo koji odabira elemente procjenjujući da li zaslužuju da budu zaštićeniMuzej Ras se bavi detaljno proučavanjem elemenata nematerijalne kulturne baštine, pa smo do sada kao ustanova zaštitili od zaborava kroz jednu publikaciju zanate koji polako nestaju iz našeg okruženja. Uz pomoć sredstava Ministarstva za kulturu i informisanje pokrenuli smo istraživanje vezano za izradu ojica na šamijama i svilenim košuljama kao dijela nošnje Bošnjakinja. Pokrenuli smo radionice kako bi se mlade djevojke zainteresovale i naučile kako se izrađuju ojice jer je način izrade upravo dio nematerijalne kulturne baštine. Rade se heklanjem, sa nekoliko tehnika: čatalom, mekikom i običnom heklicom. Ostalo je u Novom Pazaru još samo nekoliko žena koje znaju ove tehnike. Ako se sačuva tehnika, moguća je i nova primjena ojica u savremenom načinu odijevanja kao ekskluzivni detalj. Snimili smo i dokumentarni flm “Igra ojica na bošnjačkoj nošnji” tako da će široka publika vidjeti tehnike izrade ojica na tradicionlani način. Sve su to bitni koraci i svako treba da se potrudi kako bi se sačuvalo i zaštitilo što više elemenata nematerijalne kulturne baštine. Sve je bitno kad je riječ o identitetu jednog naroda.

SPECIFIČNOSTI SANDŽAČKE SEVDALINKE

Elijaz Rebronja je direktor Narodne biblioteke “Dositej Obradović” u Novom Pazaru. Pokrenuo je inicijativu da se istraži način izvođenja sevdalinke u sandžačkim gradovima kako bi se stručno obradile specifičnosti u odnosu na izvedbe u Bosni i Hercegovini koje ukazuju da ovaj element kao “sandžačka sevdalinka” zaslužuje da se nađe na Nacionalnoj listi nematerijalng kulturnog naslijeđa Srbije.

Ih NKB Elijas Rebronja

-Mi smo projekat pokrenuli zahvaljujući seminarima koje je organizovala “Nova vizija” iz Prijepolja jer smo saznali kako “mapirati” i uočiti neke elemente koji mogu biti interesantni lokalnoj ali i široj društvenoj zajednici i tako se naći na listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa. Vrlo je važno što smo se upoznali sa kompletnom metodologijom i procedurom kako da se jedan element obradi i predloži da bude zaštićen kao dio nematerijalne kulturne baštine u saradnji sa regionalnim koordinatorom. Mi ćemo pokušati u okviru Biblioteke da istražimo sandžačku sevdalinku kako bi je predložili za Nacionalnu listu. Konkurisali smo projektom kod Ministarstva kulture i informisanja, odobrena su nam sredstva za proučavanje i na teritoriji Novog Pazara za dva mjeseca smo snimili devet sati materijala. Namera nam je da izvorno izvođenje sevdalinki zabilježimo i u drugim gradovima. Svjesni smo da je to ogroman posao ali mislimo da je veoma važno da se ovaj element kvalitetno obradi kako bi sve činjenice ukazale da je riječ o nematerijalnoj kulturnoj baštini Sandžaka i da zaslužuje da bude na listi zaštićenih elemenata Srbije. Smatramo da je sevdalinka važna, da je to nešto što se još uvijek čuva i živi na ovim prostorima, da je osobeno i kao takvo može biti voma važno za društvenu zajednicu. Mi smo organizovali i “Sevdah fest”, učesnici su bili izvođači sevdalinki iz regiona, a planiramo da to postane tradicionalna manifestacija koja će njegovati samo specifičnosti sevdaha sa prostora gradova Sandžaka čime bi omogućili da sevdalinka traje.

SAČUVATI PIRINČE”

Naka Nikšić je profesorica muzike, docent na Učiteljskom fakultetu u Novom Pazaru i bavi se etnomuzikološkim istraživanjima.

Ih NKB Naka Niksic

-Radeći doktorsku disertaciju uvidjela sam da je veliki problem nedostatak sadržaja kulture Bošnjaka u udžbenicima muzičke kulture u našoj zemlji. Usled neistraženosti naše muzičke tradicije nije bilo moguće ni eventualno prilagoditi te elemente potrebama nastave i zato sam na terenu istraživala kako bih zabilježila te sadržaje koji se mogu prilagoditi nastavi muzičke kulture. Imala sam priliku da izrađujem dodatke za nastavu na bosanskom jeziku tako da sam određene elemente iz bošnjačke tradicije implementirala. To smatram načinom očuvanja i prenošenja muzičke tradicije. Tako sam uvrstila instrumente kao što je def koji djeca, uz pomoć roditelja i nastavnika, prave i uče da sviraju jer je to dio bošnjačke tradicije. Uvidjela sam takođe da postoje instrumenti koji uopšte nisu istraženi, a jedan od njih je “pirinče”. To je instrument od mesinga na kome se i danas svira u okolini Tutina . Ministarstvo za kulturu i informisanje je odobrilo svredstva za moj projekat istraživanja pod nazivom “Pirinča-instrument koji nestaje”. Pokušavam da uz pomoć ljudi koji sviraju instrument dokumentujem način sviranja i pravljenja samog instrumenta kako bi bilo sačuvano od zaborava. Organizovaćemo i radionice kako bi polaznici naučili da prave pirinče i sviraju. To je put da se očuva tradionalna izrada instrumenta i način sviranja što čini nematerijalno kulturno naslijeđe Bošnjaka ovog kraja koje je još živo i koje treba zaštititi.

Indira Hadžagić

Podelite tekst: