Kada sam prošle godine od države dobio subvenciju za nabavku savremene opreme, ozbiljno sam ušao u priču o pčelarenju. Naravno, u osnovi je i dalje čista ljubav prema ovom zanimanju. Namera mi je da spojim lepo i korisno, pa ako se šta zaradi, zaradi se…Ako ne, i dalje će ostati ljubav prema pčelaranju”, kaže Muhamed Ahmetović, mladi pčelar iz Ratajske.
У „Луксору“, радионици за ручну израду намештаја од ратана, Весна испуњава своје снове и туђе жеље, креирa, комбинује, ради шта воли и колико хоће.
“Nije jednostavno ni frizeru, ni mušteriji. Nema svadbi, nema zabava, ni veselja, nema vikenda kad se primala prava “finansijska infuzija”. Znali smo da radimo od 5 ujutru do 22 sata. Sada vikendom ili ne radimo ili radimo do 14 sati .Ako država ne donese neke olakšice teško će struka preživeti.Ovo je posao koji zahteva komunikaciju jer to doprinosi opuštenosti, ljudi vole da dolaze u frizerski salon i da bi se susreli, da bi promenili svakodnevnu rutinu. Svega toga je nestalo za godinu dana, kaže Alma Kozica koja ima frizerski salon preko 20 godina i ne dozvoljava da je napusti “pozitivni “stav prema životu
Otac je bio poštar punih 38 godina, a sin preko 30 godina. Kako je bilo biti poštar kad se pešačilo od kuće do kuće po selima bez puta, a torba puna para. Zašto Salih jedino nije hteo da bude-poštar!
Она носи пиштољ, пендрек, лисице, приводи, хапси, води на саслушања али са „странкамa“ највише разговара.
“Plašio sam se da će me stići sudbina mog oca koji je bio prinuđen da se iz finasijskih razloga vrati sa studija. Na sreću, moje zebnje su nestale kada me je pozvala direktorka “Trendteksa“ Suanita Čelebić i ponudila stipendiju“, kaže Hasan Zeković, budući tekstilni tehnolog.
„Настава је настава, за једног или за 30 ученика. Што се тиче тога они су у предности јер им посвећујем сваки тренутак часа“, каже учитељица Сања Дивац.
“Mesečno je nekada iznajmljivano i po desetak venčanica. Bavili smo se i organizacijom svadbi koje su imale i preko 300 zvanica. Bila su popularna ambijentalna venčanja. A onda kao da je sve stalo. Od marta prošle godine nema svadbi. Ova delatnost je ugašena, a to su najčešće porodični poslovi”, kaže Daca Sadagić koja se ovim poslom bavi od 2008.godine
1.фебруара 1932.године изашао је први број „Санџака“, првих новина које су почеле да излазе на овим просторима. И док су се многе новине „угасиле“, „Полимље“ још држи високо своју светиљку и осветљава и даље све оно што је вредно и све оно што би да се скрије од јавности. Велики је то датум али и велика упорност оних који нису напустили професију, који продужавају трајање и чувају традицију. То је у околностима у којима живимо прави подвиг