MOSTOVI I ĆUPRIJE: BAŠTINA KAO ŠARENA BAŠTA

  10 Septembar 2018

Kultura. Materijalna i nematerijalna baština.Naslijedje. Iskustva. Tradicija. Konvencije.

Kultura je jedna od najbitnijih ako ne i najbitnija karakteristika čovjeka i ljudskog društva uopšte. Po svome smislu ona je bitno društveni fenomen, pa

otuda i različite definicije kulture. Jedna od definicija pod kulturom podrazumijeva skup naučenih načina ponašanja, preuzetih sistema vrijednosti i znanja koje jedan narod prenosi putem tradicije.

Metafizičke definicije, pak, smatraju da se kultura sastoji od više posebnih dijelova, pa te dijelove i posmatraju kao posebne i te definicije strogo razdvajaju duhovnu od materijalne kulture. Fridrih Niče je kulturu definisao kao „jedinstvo umjetničkih stilova jednog naroda“. Prema nekim definicijama kultura je šira od društva, pa zato čak i negiraju postojanje veze između jednog društva i kulture. U prilog tom shvatanju ističe se kako se vrlo često može mijenjati socijalni sastav i struktura društva, a da se to ne odrazi na kulturu ali i obratno.

Takve, u teoriji poznate kao „kulturalističke teorije“ kažu da se kultura sastoji od: oruđa, instrumenata, posuđa, odjeće, ornamenata, običaja, institucija, vjere, rituala, igara, umjetničkih djela, jezika. Svi narodi, u svim vremenima i na svim prostorima posjedovali su kulturu.

Jedan od teoretičara čije je djelo obilježilo jedan značajan period i uticalo na mnoga mišljenja je Osvald Špengler, koji u kultnoj knjizi „Propast Zapada“ tvrdi da se kulture rađaju, da žive, dostižu svoj vrhunac, a onda stare i umiru. On je smatrao da se mogu razlikovati tri osnovna istorijska tipa kulture: antički, arabljanski i zapadno-evropski.

Kultura ima za cilj da olakša održanje i napredak ljudske vrste u cjelini, pa je ona povezana i sa pojmom progresa. Pojedinac je sposoban da prima kulturu koju je društvo razvilo i da je dalje prenosi ali je ta sposobnost samo potencijalna. Da bi zaista primio i da bi prenosio kulturu, on mora da doživljava stalni utjecaj zajednice i to je socijalizacija ličnosti. Zato kultura i sadrži dvije bitne komponente: prenošenje već stvorenih društvenih kulturnih vrijednosti, odnosno tradiciju i stvaranje novih vrijednosti, što se smatra kulturnim progresom. Tradicija se zato i definiše kao bitna odlika prihvatanja i prenošenja već stvorenih i osvojenih tekovina kulture. Smatra se da je ona konzervirajuća, što ne znači i konzervativna jer joj je zadatak da očuva ono što već postoji kao rezultat društvenog i kulturnog života.

Ih NKB 2 1

Druga dimenzija ukazuje na komponentu kulturnog kretanja i kreaciju novih vrijednosti. Postoje trenuci kada neka društva ostaju na postojećem nivou i govori se o stagnaciji ali i neka u kojima se ugrožava već dostignuti kvalitet kulturnih vrijednosti i to se naziva regresom.

Kultura je dinamična. Tako dve ili više kultura različitih društvenih grupa dolazeći u međusobni dodir utječu jedna na drugu i to je kulturna interakcija u teoriji nazvana akulturacijom. Miješaju se, na primer, nošnje, koje iz jedne kulure prelaze u drugu i postaju dio njene nošnje ili jedan jezik utječe na jezičke promjene u jeziku drugog naroda. Često se asimilacija smatra jednim djelom akulturacije, odnosno kada pod utjecajem jedne kulture druga kultura gubi svoja prethodna značajna obeležja ili posebnosti. Nekada su, naravno, to spontani procesi, a nekada i planirani kao u slučajevima kolonizacija, kada jedna kultura drugu smatra manje vrijednom i nameće joj svoje odlike kao progresivnije, modernije i prihvatljivije.

O potrebama u kulturi mnogo se govori u svim teorijama. Neke se nazivaju anahronim ali postoje razni nivoi potreba i mogućnosti za njihovo zadovoljavanje.

Kada društvo propagira novac i sticanje, a svjesni smo da to nužno neće donijeti blagostanje, onda dolazimo i do saznanja koja mogu da se protumače pomalo ironično:“Što manje knjiga kupuješ, što manje ideš u pozorište, što manje teoretišeš i misliš, voliš, pjevaš, slikaš, pišeš pjesme-utoliko više štediš, to je veće tvoje blago, ali utoliko si i manji, utoliko manje ispoljavaš svoj život, utoliko je veći samo tvoj otuđeni život“.Bitna forma duha jeste vedrina i svjetlost, a suština je uvijek samo istina, a ne skromnost.

Ih NKB 2 2

Kulturna baština podrazumijeva dobra koja su naslijeđena od prethodnih generacija ili koja nastaju u sadašnjosti, a imaju specifičnu vrijednost za ljude i treba da budu sačuvana za buduće generacije. Kulturna baština se dijeli na materijalnu i nematerijalnu.U materijalnu kulturnu baštinu spadaju: izuzetne građevine (sakralne ili svetovne), odnosno materijalna umjetnička djela, dok nematerijalnu kulturnu baštinu čine: usmena tradicija, izrazi, jezik, znanja i vještine koje se tiču prirode i svemira, društvena praksa, rituali, svečani događaji, izvođačke umjetnosti i tradicionalni zanati.Kulturna baština se takođe dijeli i na nepokretna i pokretna dobra. Nepokretna kulturna dobra su spomenici kulture, prostorne kulturno- istorijske cjeline, arheološka nalazišta i znamenita mjesta. Pokretna kulturna dobra su kulturno-umjernička djela, arhivska građa, filmska građa i stare i rijetke knjige. Nematerijalna kulturna baština kao pojam obuhvaća: prakse, predstave, izrazi, znanje, vještine, instrumente, predmete, rukotvorine, kulturne prostore koji su povezani s tim, koje zajednice, skupine, u nekim slučajevima, pojedinci, prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije na generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta, te tako u javnosti i propagira poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost.

U skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nematerijalno kulturno dobro ili baština mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a posebno :jezik, dijalekti, govori, toponimi, usmjena književnost, folklorno stvaralaštvo, ples, predaje, igre, običaji, kao i druge narodne vrijednosti. Koliko je toga sačuvano i živi u svakodnevici Bošnjaka, danas je teško reći jer nema dovoljno adekvatnih istraživanja nematerijalnog kulturnog nasleđa ovog naroda na prostoru Srbije koje bi, zahvaljujući takvim naučnim istraživanjima i stručnim obradama bilo predloženo za poseban tretman zaštite i prezentacije, odnosno za popis na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa države, a potom i svijetske nematerijalne kulturne baštine.

Indira Hadžagić

Indira Hadžagić

Novinar nedeljnog lista "Polimlje".

Marketing

Baner oglasavanje

Vesti dana

Tag Cloud

MiniCalendar

Novembar 2018
NPUSČPS
123
45678910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Kursna lista

 

Broj poseta sajta

2643806
Danas
Juče
Ove sedmice
Ovog meseca
Prošlog meseca
Ukupno
1270
2867
7090
56604
108739
2643806

Vaš IP: 54.196.190.32
2018-11-21 13:01